Početak devedesetih, Domovinski rat, ispunjen je stravičnim pričama s bojišnice, ali i stravičnim zločinima dalje od “prve linije”, a koji su ipak napravljeni u vezi s ratnim sukobom.
U tim godinama netrpeljivosti, neshvatljivi incidenti nisu zaobišli ni Zagreb, a svaki 7. prosinac spomen je na tragično ubojstvo obitelji srpskog podrijetla, obitelji Zec.
Mihajlo Zec, tada 38-godišnjak, sa svojom je obitelji živio na Trešnjevci, na adresi Poljanička 22. Radio je u mesnici Križevčanki u Petrinjskoj ulici, skrbeći za suprugu Mariju (36) i troje djece: Aleksandru (12), Dušana (10) i Gordanu (7).
Stravičnog dana kada je ubijeno troje od petero članova obitelji Zec, na vrata mu je stigla petorka pričuvnih postrojbi MUP-a, i to pod zapovjedništvom osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa: tada tek punoljetni Siniša Rimac, Munib Suljić (tada 32), Igor Mikola (tada 20), Nebojša Hodak (tada 25) i Suzana Živanović.
Prema iskazu mesarovog sina, Dušana Zeca, Suljiću je zagrebački mesar čak i posuđivao novac te su se žrtva i ubojice poznavali otprije.
Krađa, ubojstvo, otmica
Dok su djeca spavala, a supruga Marija ostala na katu iznad, Merčepovi podređeni rekli su Mihajlu da će pretražiti stan i oduzeti mu oružje koje posjeduje jer je Mihajlo inače bio strastveni lovac
Umjesto oružja i bez ikakvog naloga za pretres, stali su otvarati ormare i ladice i uzeli vrijednosti poput zlata i novca.
Kako se petorka nakon 10-15 minuta povukla prema kombiju sa svojim plijenom, Mihajlo ih je slijedio tražeći ih da mu vrate uzeto.
Tada je Siniša Rimac u Mihajla ispalio nekoliko hitaca ubivši ga na mjestu. Mihajlova supruga Marija izašla je vidjeti što se događa, a za njom i kćer Aleksandra. Napadači su ih oteli i utrpali u kombi i potom ubili.
Ubojice su ih odvele na jedno smetlište na Sljemenu, nedaleko od Planinarskog doma Adolfovac. Vještačenje i iskazi ubojice rekonstruirali su jezivu scenu u kojoj je kćer Aleksandra zapomagala: “Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu”.
Pokrili su 12-godišnjakinji oči povezom, kao i usta, a potom u majku Mariju ispalili šest metaka, od čega tri u glavu. Nemilosrdni su bili i prema djevojčici kojoj su također pucali u glavu.
Lazarević: Išli smo od kuće do kuće do uhićenja
Umirovljeni kriminolog i istražitelj, Branko Lazarević, u to je vrijeme bio šef odsjeka za očevide te je aktivno radio na slučaju obitelji Zec.
Za Zagreb.info istaknuo je da se o tom slučaju može govoriti dugo i široko.
“Radio-vezom sam saznao da je ubijen gospodin Mihajlo. Za njega sam samo čuo, nikada ga nisam vidio ni razgovarao s njime. Bio sam u vožnji i direktno došao u ulicu i vidio ga mrtva. Pronašao sam ga u blatu, padala je kiša, susnježica, čini mi se da je imao kućni ogrtač. Zatekao sam svoju ekipu koja je radila očevid te su me ukratko informirali što se dogodilo”, prisjetio se Lazarević koji je drugi dan na Šalati prisustvovao i obdukciji ubijenog mesara.
“Dignuli smo svu raspoloživu operativu. Išli smo od kuće do kuće. Tada je bio običaj razgovarati sa što više osoba. Svatko od svjedoka je rekao po jedan detaljić kojim smo sklapali mozaik i došli do kombija. Obavio sam očevid na kombiju, utvrdili smo čiji je, tko ga je koristio, došli do počinitelja. Radili smo, radili, radili i uhvatili počinitelje, razgovarali s njima. Priznali su i da su ubili i Aleksandru na Sljemenu. Išao sam i tamo i sudjelovao u pronalasku mrtvih tijela”, ispričao nam je Lazarević tijek istrage.
Uvijek razmišlja o najgorem scenariju
Njegov radni vijek u famoznoj Đorđićevoj protezao se i tijekom Jugoslavije i Hrvatske, a za vrijeme bivše države, otkriva nam, naučili su ga da u ovakvim situacijama uvijek razmišlja o najgorem scenariju i najcrnijem spletu događaja.
“Time se čini najmanje kriminalističkih pogrešaka. Ako je trebalo uzeti jedan trag mi smo uzeli pet tragova. Razmišljali smo da je moguće da će ubiti i njih jer su ipak svjedoci, bili su u kući i vidjeli su ih”, objašnjava Lazarević logiku najcrnjeg razmišljanja u kriminalističkom istraživanju.
Valjda me neće ubiti, samo raniti
Upitali smo Lazarevića je li očekivao, umjesto mirne predaje i priznanja, potencijalni vatreni okršaj s ubojicama Mihajla Zeca.
“Uvijek možete očekivati nekakvi okršaj, ali zato si policajac. Nećeš valjda reći: ‘Meni se ne ide, ne bi ih ja hapsio’. Tko se tako ponaša ne može biti policajac. Ideš i ako te pogodi, pogodi te”, objasnio je Lazarević koji je bio i u takvim, nasilnim situacijama.
“Uvijek sam razmišljao – ‘Neće me valjda ubiti, možda ću biti samo ranjen, možda ću i ja ubiti nekoga’. To je bilo moje razmišljanje, ali svatko drugačije razmišlja. Ako radite negdje gdje ima oružja, normalno morate biti spremni da bi moglo doći do pucnjave”, opisao je iskusni umirovljeni kriminalist stav s kojim je obavljao svoju dužnost.
Dodao je i kako je možda sve moglo završiti drukčije.
“Možda da je Zec ostao u stanu, da nije išao za njima, da ih je ispratio pogledom, vjerojatno bi bio živ danas, ali on je izašao za njima. Poznavao ih je, jednome od njih je posuđivao i novac. Takva su to bila vremena, a Zec je platio glavom”, komentirao je Lazarević.
”Takva su bila vremena…”
Pokolj su preživjeli sin Dušan i kći Gordana koji su ostali na mjestu zločina, a unatoč priznanju, petorka nije osuđena za ovo ubojstvo zbog proceduralne greške.
Lazarević je otkrio kako sa sinom Dušanom nije imao prilike razgovarati te večeri.
“Za sina nismo ni znali, kasnije smo utvrdili da je tamo bio. Njega su susjedi odnijeli svojoj kući. Netko od policajaca je vjerojatno razgovarao s njim”, rekao nam je Lazarević.
Suljić, Rimac i Mikola su naposljetku osuđeni 2005. godine zbog ubojstva jednog drugog muškarca, ali ne i za obitelj Zec. Ipak, za to je ubojstvo Suljić kažnjen zatvorskom kaznom od 10 godina, Rimac s osam, a Mikola pet godina zatvora. Sima im je kazna danas istekla.
Upitan kako je reagirao na izjave Zecovih ubojica tijekom ispitivanja, Lazarević je naveo kako nema opravdanja za to što se dogodilo, ali je i naglasio kako to nije bio jedini takav slučaj to nije bio ni jedini takav slučaj.
“Bilo je takvo vrijeme. Upadali su u kuće, uzimali oružje, novce i sve. Nažalost, to su radili i naši dečki”, zaključio je Lazarević.
The post ZLOČIN KOJI SE NE ZABORAVLJA! Ubojice su hladnokrvno smaknuli Aleksandru dok je zapomagala: ‘Ubili ste tatu, nemojte i mamu’ appeared first on Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info