Stanovnike stambene zgrade u Cesarićevoj ulici u Španskom dočekala je poruke jednog od susjeda ljutitih zbog buke koju čuje iz susjednog stana. Poručio je susjedima da smire svoju djecu i da ne premještaju prečesto namještaj, a takav je pristup naišao na lavinu kritiku Zagrepčana, što iz Španskog, što iz ostalih dijelova grada.
Mnogi naši čitatelji istaknuli su na društvenim mrežama da ljudima treba biti jasno da život u stambenoj zgradi sa sobom donosi određene ”teškoće”, poput bučnih susjeda.
”Kada doneseš odluku živjeti u zgradi sa još sto obitelji, dakle i njihovom djecom, ljubimcima, onda se moraš pomiriti i s neugodnostima koje to donosi: buka, vika, dreka, plač, lajanje, pjesma, svađa, ponekad i tuče, bušenje, rušenje, brušenje i tako dalje. Tko se s tim ne može nositi, mora tražiti neko bolje rješenje”, poručila je jasno jedna Zagrepčanka s kojom su se mnogi sugrađani složili.
Sarkastično je jedna čitateljica komentirala da je ”najbolje da roditelji više ne idu na posao, mame da ne kuhaju, peru, peglaju čiste, već samo da sjede uz djecu da im slučpajno nešto ne padne na pod”.
A javili su se i oni koji, poput autora poruke koji je izazvao ovakve reakcije, imaju problematične susjede. ”Iznad nas u Cesarićevoj je obitelj koja ima troje velike odrasle djece. To što mi trpimo ispod, to je nešto prestrašno. Urlikanja, lupanja, skakanja, vrištanja do jutarnjih sati, a da ne spominjem psa koji u pola noći laje i trči po stanu. Užas i katastrofa. A mi svoju djecu smirujemo da ne skaču, ne daj Bože da se čuje da galame. Kaos”, ispričala je Zagrepčanka.
”Normalno je da se svašta čuje, ali…”
Bolje nije ni jednoj stanovnici Zagreba koja piše da se ”stolice, stolovi i komode svakodnevno guraju po stanu”.
”Krevet na razvlačenje se tako spusti da pola zgrade misli da je potres i to ujutro i navečer. Rolete – kad izvuče gurtnu do kraja i onda ih spusti slobodnim padom. Ja mislim da je gazdarica vazda ljuta kad poslove, koji se sasvim normalno i bez buke mogu učiniti, ona radi na ovakav način”, prepričala je svoje doživljaje sa susjedima.
Da sustanari jedni prema drugima u zgradama ipak trebaju imati malo više razumijevanja, smatra jedna čitateljica.
”Živim oduvijek u neboderu i normalno je da se svašta čuje, što je u redu ako je u granicama normalnog. Dakle, ako netko normalno hoda je u redu, ali ako baš maršira u klompama onda nije u redu. A što se djece, tiče to je stvar odgoja. Neka djeca se ponašaju normalno u dućanu, crkvi, parku i kod kuće, a svi znamo vidjeti i drugačije scene u takvim prostorima”, kaže ona.
”Da jedan dan ove svoje gore ne čujem s košarkaškom loptom, da vrište, kotrljaju kamenje za kupus po podu i urlaju jedni na druge, točno bih se zabrinula da su krepali”, duhovita je Zagrepčanka.
A da postoje i slučajevi u kojima se susjede uopće ne može čuti potvrđuje iskustvo još jedne čitateljice.
”Nažalost, slaba je gradnja pa se svaki prdac čuje. Živim u zgradi staroj 50 godina i ne čujem susjedu ni iznad ni ispod ni sa strane jer je zgrada građena po propisu, a ne kao sad kao da je od kartona pa se čuje susjeda kad kihne. Pa nema ljepšeg nego čuti djecu koja se od srca smiju, iako postoji kućni red, ali djecu ne možeš zavezati za nogu od stola”, zaključila je.
The post ‘TO ŠTO OD NJIH TRPIMO JE PRESTRAŠNO’ Susjedi iz pakla život u zgradi čine nemogućim: ‘Da ih jedan dan ne čujem zabrinula bih se da su umrli’ appeared first on Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info