Svjetski dan učitelja koji se obilježio u srijedu diljem svijeta, nije zaobišao ni Hrvatsku.
Dan se službeno slavi od 1994. godine na datum 5. listopada, a osim slavlja učiteljskog rada, kako ističu Ujedinjeni narodi, svrha je ovog datuma isto tako se i reflektirati na izazove i probleme s kojima se učitelji i nastavnici susreću te na pružanje potrebne podrške kako bi nastavili još bolje raditi svoj posao i dužnost.
Učitelji diljem Hrvatske danas imaju razloga za slavlje, a poglavito je u slavljeničkom raspoloženju Osnovna škola Trnsko u istoimenom naselju u Novom Zagrebu.
Kao što je poznato, Ministarstvo znanosti i obrazovanja svake godine nagrađuje najbolje učitelje koje prepoznaje kao one koji daju izraziti doprinos hrvatskom školstvu. Ove godine je nagrađeno 513 najuspješnijih učitelja i učiteljica, profesora i profesorica, a uz riječi hvale, dobili su i novčanu potporu u bruto iznosu od 10 000 kuna.
Osnovna škola Trnsko može se pohvaliti s više prepoznatih i nagrađenih djelatnika u području obrazovanja i koji svoj posao rade na vrhunskoj razini.
Dok smo ranije razgovarali s tamošnjom učiteljicom Doroteom Buntak koja je primila ovu nagradu prošle godine, Zagreb.info je imao priliku sjesti i sa Dijanom Stjepanović, učiteljicom hrvatskog jezika u toj školi, koja materinski jezik predaje učenicima od petog do osmog razreda.
Stjepanović se predavanjem učenicima počela baviti 2017. godine, a u školu u Trnskom je stigla 2018. godine.
Dobro iskustvo uvijek pomaže
Upitana o nagradi Stjepanović je rekla kako je ovo već treći put da je slala molbe i treći put da je dobila nagradu ministarstva.
Kako nam kaže, nije točno sigurna što je ministarstvu zapelo za oko od njenog rada, ali nam je navela moguće razloge.
“Prošle godine je učenica kojoj sam predavala hrvatski jezik bila na državnom natjecanju iz hrvatskog jezika. Također, natječemo se i na različitim natječajima koje nam ravnatelj proslijedi, urednica sam našeg školskog lista ‘Trn’ već četiri godine, a osim toga mnogo dijelim materijale i poduke (tutoriale) na različitim portalima. Jedan od njih je i školski portal za koji također pišem, a već sam godinu i pol dana ispravljačica eseja na državnom ispitu iz matematike, na kojemu pregledavam i ocjenjujem pismenost”, nabrojila je Stjepanović.
Dodaje kako učiteljski posao, kao redovan dio punog radnog vremena, uz samo predavanje nastave, također uključjujei pripremu nastave, te ispravljanje ispita, a sve spomenute dodatne aktivnosti dolaze uz to. Iako je ustvrdila kako kod dodatnog zalaganja uvijek ima žrtvovanja, profesorica Stjepanović ne vidi to kao preveliki teret.
“Ne mogu reći da se ne žrtvuje slobodno vrijeme, ali ne u smislu da je to prevladavajuće ili da nema slobodnih vremena ili vikenda. Ipak je ovo državna škola i imamo radni tjedan od pet dana. Ali, kada imate motivaciju i inspiraciju to vas jednostavno toliko preuzme da ni ne razmišljate o vremenu. Možda prođe sat, dva ili tri, jedan dan, pa isto tako i drugi dan, a onda kad sve to završite, jednostavno ste toliko sretni da to ni ne primjetite”, objasnila je kako ustraje u dodatnim odgovornostima koje je na sebe preuzela.
Upitana o interesu njenog osobnog pisanja za Školski portal (koji se opisuje kao platformu za susret pedagoških optimista), Stjepanović navodi kako teme tekstova kojih potpisuje ovise od godine do godine.
“Riječ je o nečemu što primjetim da smo odlično odradili u školi i što mogu preporučiti drugim kolegicama i kolegama. Najčešće su to razni projekti bilo na školskoj, međunarodnoj razini ili načini rada s učenicima koje smatram da bi učitelji mogli koristiti ili barem vidjeti. Dobro iskustvo nam uvijek može pomoći”, prisjetila se Stjepanović.
Slobodan izričaj učenika
Dok njen dodatan rad pospješuje standarde obrazovanja u Hrvatskoj, ipak je najvažniji dio njenog posla u učionici, u radu s učenicima.
Stjepanović objašnjava kako u nastavi najviše važnosti daje čitanju pisanju i govorenju, procijenila je kako je učenicima najteže kad moraju sjesti i učiti činjenice.
“Volim kod učenika što znaju da se mogu slobodno izražavati na nastavi, mogu slobodno izreći svoje mišljenje slagalo se to s mojim ili ne. Tu vidim veliku razliku i napredak kod njih u tom pitanju. U budućnosti će morati pisati mialove, svojim šefovima, razgovarati s glavnima i djelatnicima, pa mislim da će im to najviše koristiti od svega”, istaknula je Stjepanović.
Dok nije znala reći voli li više objašnjavati gramatiku ili književnost, objasnila je kako je svaki sat koncipiran kako bi obuhvatio različite sadržaje podučavanja. Samim time, i jezična pravila i učenje o književnim djelima, učenicima je, smatra, podjednako izazovno, a bitno je da je sve strukturirano i povezano.
“Ako je jezik pojašnjen primjerima i ako mogu to povezati, napraviti mapu, naći logiku iza toga, onda nemaju problema. No, istaknula bih da im je možda najteže čitanje i slušanje s razumijevanjem. Taj dio interpetacije im je možda najteži jer kako imamo veći vokabular i više iskustva i šireg gledišta od učenika, dok im pokušavamo proširiti vidike, kako je to stati u tuđe cipele, taj je dio možda problematičan te se tu najviše oznoje”, objasnila nam je Stjepanović.
Upitana oko lektira, navela je kako imaju dvije propisane lektire, dok ostale knjige za obavezno čitanje sama propiše prema procjenama onoga što se učenicima najviše sviđa.
“Vole knjige koje sam i ja čitala kad sam bila školarka, kao što su knjige ‘Strah u ulici Lipa’, ‘Junaci Pavlove ulice’ i ‘Smogovce’. To im je zanimljivo iako su to starije knjige, ali se jako vole uhvatiti toga i to su otkrića u kojima se možemo naći. Zanimljivo nam je i uspoređivati različita doba i odrastanje u njima”, otkrila je Stjepanović gdje se generacijsi jaz između učitelja i učenika premošćuje na njenim satovima.
Kaj Zagrepčani ne govore štokavski?
Ove godine je Stjepanović dobila i generaciju petaša koje je pohvalila kako su u nižim razredima već naučeni govoriti standardnim jezikom.
No, kako biste očekivali od zagrebačke djece, umjesto standardnog “što”, govore “kaj”, a upravo joj se jedna anegdota prilikom nedavnog učenja najrječja posebno urezala u pamćenje.
“Pitala sam petaše kojim se narječjem govori u Zagrebu i oni kažu štokavski. Dala sam im riječi i tekstove ali i dalje tvrde da se u Zagrebu govori štokavski, iako i sami govore kaj. To je zanimljivo, jer s ostalim kajkavskim riječima nisu upoznati. Mislim kako je u Zagrebu mješavina ”svih nas’, pa zbog toga nisu upoznati s riječima izvornog kajkavskog narječja te ni sami sebe ne pronalaze u tome”, komentirala je Stjepanović zanimljiv detalj sa svoje nastave.
Općenito je poznato kako su Zagrepčani formirali svoj naglasak koji većini ljudi izvan glavnog grada doista djeluje neobično, ali profesorica naglašava kako u suvremeno doba to uopće nije problem.
“Naglasak ne korigiramo na način da zahtjevamo njegovo mijenjanje, jer su ga usvojili od roditelja još prije nego su progovorili. Ne radimo na tome i to nam uopće nije bitno, koliko nam je bitno toga da su svjesni da odstupaju, ali i da znaju kako to nije velika pogreška. Bitniji je način izražavanja i jezik koji koriste”, pojasnila nam je Stjepanović što je bitno naučiti na nastavi Hrvatskog jezika.
Hrabrost i upornost
Ubrzo je tijekom našeg razgovora profesorica Stjepanović morala otići nazad k učenicima, pokazujući kako se treba paziti na nove generacije sve dok ne odzvoni zadnje zvono školskog dana.
Ipak stigla je poručiti kratku poruku, kako kolegama tek ulaze u učiteljske vode, tako i kolegama koji već rade u obrazovanju.
“Kolegama koji počinju samo želim reći da budu uporni, hrabri i strpljivi. Znam mnogo kolega i kolegica visokih kvaliteta i vjerujem da će svi doći do razine koju žele, ako vole svoj posao. Nisam upisala fakultet da bi ovo radila do kraja života, niti zbog financija, niti zbog rada u državnoj službi, već zato što volim ovaj posao i uvijek sam se zamišljala raditi s djecom. Kolegama koji imaju više iskustva od mene, a također znam da su kvaliteni i imaju mnogo toga za ponuditi, predlažem da se prijave, osim malo vremena za prikupljanje dokumentacije, ništa se ne može izgubiti, samo dobiti”, poručila je Stjepanović zaključivši kako za biti dobrim učiteljem, samo treba biti “hrabar i uporan”.
The post TAJNA DOBROG UČITELJA! Profesorica hrvatskog dobila nagradu ministarstva: ‘Kad imate motivaciju, toliko vas preuzme da zaboravite na vrijeme’ appeared first on Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info