Pod geslom “SOS za zdravstvo”, pet krovnih liječničkih udruga održalo je veliki prosvjed na Trgu sv. Marka. Upozoravali su na svoje probleme i ranije, a kako ističu, najviše su nezadovoljni svojim statusom, plaćama, ali i cjelokupnim stanjem u zdravstvenom sustavu.
Liječnici iz svih krajeva Hrvatske pristigli su u 15-ak autobusa na Trg dr. Franje Tuđmana, odakle su povorkom prošli središtem Zagreba te stigli do Trga sv. Marka gdje su održali prosvjed protiv zdravstvene politike Vlade, za spas hrvatskog zdravstva.
Mi smo razgovarali s nekoliko liječnika različite dobi, specijalizacije te iz raznih zdravstvenih ustanova iz različitih krajeva Hrvatske koji su nam na svom osobnom primjeru i iz svog osobnog svakodnevnog iskustva ispričali zašto su došli na prosvjed.
“Imam dvije minute po pacijentu”
“Radim kao liječnica obiteljske medicine u domu zdravlja Zagreb zapad u ambulanti u Španskom. To vam je ambulanata koja broji preko 2200 pacijenata znači ogromna ambulanta. Ja na dnevnoj bazi imam preko 120 kontakata, što znači da za svakog pacijenta imam po dvije minute. Evo zbog toga sam danas ovdje zato što je sustav pred rasulom”, ispričala nam je doktorica Mirela Marković, specijalistica obiteljske medicine.
Što se može učiniti u dvije minute?
“Pa ništa. Ako dođe netko tko ima neko akutno zbivanje naravno da mu posvetim više pažnje, ali za to vrijeme onih ostalih pedeset čeka. Najviše vremena ustvari trošim na administraciju. To je onaj veliki problem što 60 posto vremena trošimo na administraciju. Ima hrpu stvari koje ne bismo trebali raditi i dogodilo se to da moja medicinska sestra radi administraciju, da ja radim njezin posao plus administraciju, a onda se pacijenti prelijevaju u bolnice. Ima stresa i zna se dogoditi da imamo verbalnu agresiju od strane pacijenata”, rekla je doktorica Marković
“Nakon 24 sata više ne znate kako se zovete”
Mladi doktor Ivan specijalizant je u, kako kaže, jednoj općoj bolnici.
“Suočavamo se s manjkom ljudstva bilo kolega liječnika bilo struka koje nas prate dakle sestara, kemičara, biokemičara, laboranata itd. Većinom smo umorni i iscrpljeni. Dežurstva su uglavnom ili po 24 ili 12 sati. Nakon 24 sata vi više ne znate kako se zovete. Vi ste jednostavno iscrpljeni od velikog broja ljudi koji dolaze. A onda još radite do 3 ili 4 ujutro kad možda ulovite vremena da ispružite noge jer vas opet zovu. Dolazi hitna, dolazi netko da ga pogledate, da napravite što treba”, ističe doktor Ivan.
Kaže kako u 22 radna dana u mjesecu, što bi trebalo biti negdje 176 sati radnih, liječnici u prosjeku svi imaju preko 200 radnih sati, svaki mjesec.
“Od specijalizanata do specijalista. To je neodgovarajuća organizacija. Vi kao specijalist pokrivate odjel na kojem ste taj dan, možda i ambulantu ako ju imate taj dan, a onda vas još zovu u hitnu da pokrivate i hitnu službu”, kaže mladi liječnik te ističe kako su i oni samo ljudi i u takvim uvjetima rada liječnik ne može biti na adekvatnoj razini za liječiti ljude.
“Ne može. Vi morate jedne, druge, treće zbrinut, a kad dođete do onih trećih vam je već puna kapa. I tako iz mjeseca u mjesec. Umor se gomila i sve je gore i gore. Brojčano nas je malo, a posla je puno.”
“Radi se kao na traci”
Dunja Ljubičić, liječnica obiteljske medicine iz Osijeka radi više od 15 godina, a na prosvjed je, kaže, došla boriti se za pravednost, pravdu, uvažavanje.
“Jako malo vremena imamo za pacijente. Ljudi ostaju bez stalnog liječnika i onda vam se to radi kao na traci. Nema udubljavanja u problem, uživljavanja u cjelokupnu problematiku. Samo da se odradi, da se zadovolji forma, a kvaliteta nije baš najbolja. Kako vam odlaze ljudi onda se još više nagomilavaju pacijenti i tu gubite na kvaliteti, samo kvantiteta. Odrađen posao bezveze, nikako, loše”, priznaje doktorica Ljubičić.
Specijalizantica obiteljske medicine Ana Hrgetić trenutačno je na KBC-u Rebro na pedijatriji. Vratila se u Hrvatsku iz Venezuele i evo je na prosvjedu za liječnička prava.
“Za vrijeme pandemije nismo imali dovoljno opreme. Sada nema dovoljno liječnika pa radimo puno prekovremenih. Svi smo umorni i želimo da se to malo bolje organizira”, rekla nam je.
Epidemiologinja Lidija Vrbanec Vegla iz međimurske županije ima još pet godina do mirovine, ali i njezin sin studira medicinu pa su oboje došli na prosvjed.
“Mi epidemiolozi smo ove tri godine krvavo odradili i nismo se bunili. Došla sam ovdje prosvjedovati za mlade, sin mi je pred završetkom medicinskog fakulteta. Otkad sam počela raditi nama se ništa nije promijenilo što se tiče našeg statusa, što se tiče cijenjenja u društvu, što se tiče uređena sustava. Zatrpani smo poslom, nemamo određene normative i mjerenje kvalitete rada. Sve teže je doći do liječnika. Za koju godinu nas sadašnje liječnike neće imati tko liječiti. Ljudi će otići van. Mladi ljudi žele odmah i sad. Ne žele čekati ne znam što”, pojasnila je svoje razloge.
Na današnjem prosvjedu raznih sličnih liječničkih priča je bilo tisuće. Malo koja dobra. A kad priče liječnika nisu dobre ne mogu sigurno biti dobre ni priče njihovih pacijenata.
The post ‘LJUDI SU MI KAO NA TRACI, IMAM 2 MINUTE PO PACIJENTU’ Puna im je kapa: ‘Nakon 24 sata više ne znate kako se zovete’ appeared first on Zagreb.info.
Pročitajte više na Zagreb.info
